Moramo da kažemo kako je ona iskreno pričala o svim situacijama koje su je snašle u životu, pričala je kako je živjela teško i kako je nije stid zbog toga. Kako kaže vesna, imala je mnogo snova, a jedan od tih snova je bio skroman da njena djeca imaju grijanje i hranu, bilo joj je tešk0 gledati majku kako radi dva posla i kako se one opet pate.
Naravno da joj je žao i tužno što je tako živjela kada je bila mala, što nije mogla da se igra i uživa, ali svako ima drugačiju subdinu, zato ona danas ima sve, i zato dana sživi kao dijete, što je mnogi osuđuju. Kaže da je živjela u tr0šnoj kući ispod mosta, nisu imali ni drva nego su njih dvije morale da skupljaju ista da se imaju s čim grijati. Ponekad nisu imale ni hljeba, svega je bilo, ali ona je bila dijete sa mnogo snova, koji su sada stvarnost.
