Živeći u zabačenom selu Ravno, koje se nalazi na 1.500 metara nadmorske visine, Mara i Milun Aprcović odlučili su da značajan dio života provedu u izolaciji. Međutim, u najbrutalnijim zimskim mjesecima, kada im ovce trebaju okoti, oni silaze s planina u selo. Njihovo objašnjenje za ovu odluku je uvjerenje da klima u selu nudi nešto blažu temperaturu.
Za Maru, koja se udala prije 7 godina a sada ima 22 godine, život u zabačenom kraju ne predstavlja izazov, jer samostalno vodi život. Lako se nosi sa brojnim obavezama u selu, zaslužujući pohvale i divljenje Gorštaka Miluna za njenu revnost da pomaže u kućnim poslovima i čuva stoku.
Preuzevši odgovornost da čuva ovce 24 sata, Mara je primijetila trend među posjetiocima koji radije dolaze u večernjim satima. Biti na oprezu u svakom trenutku je ključni aspekt ove uloge, iako do sada nije bilo prijetnji. Dok ispunjava svoje obaveze, Mara priznaje da je umor jedina prepreka s kojom se suočava.
Pronalazeći utjehu usred svog užurbanog života, ovaj izvanredni par traži utočište u jednostavnom zadovoljstvu slušanja radija. Zbog ograničenog pristupa televiziji i neadekvatnih stambenih mogućnosti, otkrili su alternativni oblik zabave. U određenim trenucima koristi priliku da istraži grad, posebno na Dan sveca kada je manje posla. Ovi izlasci uključuju razne ugodne zabave, uključujući kupovinu, druženje i uživanje u kafi.
Mara, čuvarica stada od 130 ovaca, pruža uvid u njenu dnevnu jutarnju rutinu. Ustaje oko 7:30, a dan počinje kuhanjem svježe kafe za sebe i svog supružnika. Nakon toga, njena pažnja se okreće brizi o svojoj stoci, pronalaženju utjehe i radosti u veličanstvenoj ljepoti planina i mirnom prisustvu svoje stoke, dajući im prednost nad privlačnošću mora i obale.
