Opsežni projekt nastoji iscrtati istočne granice baltičkih država kroz izgradnju oko 1000 betonskih bunkera, popraćenih rovovima, protutenkovskim jarcima i objektima za streljivo i zalihe, koji se protežu na ukupnoj udaljenosti od 965 kilometara.
Regionalni dužnosnici tvrde da bi desetljeće duga inicijativa osmišljena za jačanje obrane od Rusije mogla stići nakon što kritični trenutak prođe. Kako izvještava britanski list “Telegraph”, postoji bojazan da bi mirovni sporazum u Ukrajini mogao brzo privući pozornost Moskve prema najosjetljivijem segmentu istočnog krila NATO-a.
Gabrielius Landsbergis, koji je do studenog bio ministar vanjskih poslova Litve, izjavio je: “Putin nam neće dopustiti da čekamo desetljeće. On tvrdi da će vrijeme neposredno nakon prekida vatre u Ukrajini predstavljati najveću prijetnju baltičkoj regiji.” Njegovi komentari odjekuju ranijim upozorenjima čelnika iz baltičkih država, koji su podigli uzbunu zbog mogućih nepredviđenih posljedica koje proizlaze iz prekida vatre. Kremlj je nagovijestio svoje planove za jačanje vojne proizvodnje i premještanje trupa duž sjeveroistočne granice NATO-a nakon prekida vatre koji je dogovorio Donald Trump.
U pokušaju da ojačaju svoje “aktivacijske snage”, baltičke države, u suradnji s Poljskom i Finskom, nedavno su objavile svoju namjeru da izađu iz međunarodnog sporazuma koji zabranjuje protupješačke mine. Osim toga, Litva je također nedavno prestala sudjelovati u sporazumu koji se tiče kazetnog streljiva.
Regionalni čelnici naglašavaju svoju težnju za autonomijom za implementaciju novih sustava oružja u svjetlu percipirane prijetnje od Rusije. Kako je izjavio Dovile Sakaliene, ministar obrane Litve, “strateška poruka” poručuje da smo “spremni primijeniti sve potrebne mjere” kako bismo se zaštitili od svake moguće “invazije”.
Nedavna obavještajna procjena iz Danske pokazala je da će nakon završetka sukoba u Ukrajini Rusija imati kapacitet za brzo ponovno naoružavanje i reorganizaciju, čime bi potencijalno pokrenula neprijateljstva protiv NATO-a. Predviđa se da bi se u vremenskom roku od šest mjeseci Moskva mogla “upustiti u lokalizirani sukob u zemlji susjednoj Rusiji”. Nadalje, u roku od dvije godine, “bit će spreman za sudjelovanje u multinacionalnom regionalnom sukobu u regiji Baltičkog mora.
