Kad netko spomene ime Isidore Bjelić, obično se pomisli na njezinu izuzetnu osobnost, hrabrost i nepokolebljivu vjeru u životne teškoće. Njezina priča nije samo literatura, već sadrži i sukob, ljubav i duh otpora. Unatoč njezinom odlasku 2020., iza sebe je ostavila bogato književno naslijeđe i zapaženu priču o prisutnosti bolesti tijekom svojih posljednjih godina.
Od 2013. godine Isidora se bori s rakom jajnika, jednom od najpodmuklijih bolesti koja se u pravilu otkriva tek u poodmakloj fazi. Dijagnoza je u početku bila teška i neočekivana, no umjesto da odustane, Isidora je odlučila progovoriti o svojoj borbi s dijabetesom, educirati javnost i pomoći drugima koji imaju sličnu bolest.
Rak jajnika bolest je od koje godišnje obole tisuće žena, a stope preživljavanja često su obeshrabrujuće. Ipak, Isidora nije dopustila da je brojke spriječe da nastavi. Proputovala je 12 zemalja u potrazi za alternativnim terapijama, željela je pronaći način da produži životni vijek i živi sa svojom obitelji. Djeca su joj bila najveća motivacija, jednom je izjavila:
Nedostaje mi razumijevanje potrebno za razumijevanje kako nastaje rak, ali nadala sam se da ne mogu dopustiti da se to nastavi. Ove su riječi postale metafora njezine predanosti i neumorne težnje za znanjem. Utjecaj stresa i emocija na bolest.
Isidora je smatrala da je njezina bolest prvenstveno uzrokovana emocionalnim, ali i fizičkim problemima. Priznala je da “tuga” koju redovito doživljava neće nestati. Unatoč zdravom načinu života, izbjegavanju alkohola, cigareta i nezdrave hrane, smatrala je da dugotrajni stres i emocionalna uzrujanost negativno utječu na njezin organizam.
Umjesto da se prepusti očaju, Isidora je odlučila istražiti svaki aspekt svoje situacije kako bi pronašla smisao. Kroz samopromatranje i osobni rast dosljedno se posvetila razvoju svoje duhovnosti, vjerovala je da svaka životna prepreka ima pouku.
financijske prepreke i humanitarna pomoć.
Liječenje teške bolesti bilo je skupo, a Isidora je često postavljala pitanja o teškoćama financiranja terapijskih tretmana, posebno za pacijente koji su bili stranci. Kako bi joj se pomoglo, pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za njezino liječenje u Švicarskoj.
Među onima koji su pomogli ističe se pjevač Vlado Georgiev, koji je organizirao niz koncerata kako bi prikupio potrebna sredstva. Isidora je bila beskrajno zahvalna na ovoj pomoći, au svom tipičnom komičnom tonu rekla je da je rak najgori pokrovitelj koji ne prestaje da troši novac.
Za Isidoru pisanje nije bilo samo profesija, to je bilo i mjesto gdje je mogla izraziti sebe, svoje emocije i svoje misli. Kroz brojne napisane radove i kolumne odavala je svoje najveće tajne, brige, nade i iskustva, a te su priče inspirirale sve koji su imali svoje osobne životne probleme. Njezina književna ostvarenja su dugotrajna, a njezin duh i danas je prisutan u obliku njezinih pisanih djela. Njezina iskrenost i spremnost na razgovor o životnim izazovima učinili su je popularnom autoricom koju su često tražili čitatelji koji su u njezinom pisanju nalazili utjehu i inspiraciju.
