Nakon smrti Saše Popovića, dugogodišnjeg direktora “Grand produkcija” i jedne od najznačajnijih ličnosti balkanske glazbene sfere, srpski autor Stefan Simić opisao je nasljeđe njegovog stvaralaštva, iznijevši niz oštrih kritika na njegov talent i utjecaj. Njegovu izjavu putem Facebooka prenosimo u cijelosti:Pričali su mi o nevjerojatnim pohvalama koje su ljudi dali Saši Popoviću. Mislim da proživljavamo alternativnu stvarnost. U posljednje vrijeme nisam uspio prepoznati njegove pozitivne strane. Najvjerojatnije nisam.
Bio je glazbeni monopolist koji nije samo opisivao glazbeni stil, već je svojim ekscentričnim koncertima utjecao na javnost. I sve to uz tvrdnju da on, kao opći izraz, pomaže ljudima. Godinama je bio desna ruka Željka Mitrovića i Pinka. Jedan od najvećih ubojica duhova na ovim prostorima.
Namjeravao sam, ne htio, svjedočio sam kako je u svojim filmovima hakirao pojedince, slično profesoru glazbenog, ili kako je putovao od grada do grada u potrazi za novom “zvijezdom Granda”. Čovjek bez zapažene karizme, imao je sposobnost odlučivanja tko je talentiran, a tko nije.
Tko zna koliko je ljudi omalovažavao pred milijunskom masom, koliko je ljudi zapošljavao, koji su se zalagali da nešto postignu i kako. Tradicionalni predator koji je srušio mnoga očekivanja i nade. Prisjetio sam se dana kada sam sudjelovao u “Dojmu tjedna”.
Prethodno neobučen i osiromašen, od Slađana Miloševića se očekivalo da bude inteligentan. Tko je osmislio njegovo glazbeno oblikovanje kao i izgled, obojica. Kako se Dragan J. Vučić bavi politikom, Saša Popović već se odavno posvetio glazbi. Bio je preopterećen svime time, zbog čega smo morali slušati njega, njegove brige,
da on određuje što je dobro, što je glazba? Čini se da je naša pokvarena javnost toga odustala.
Ako je netko iskorištavao mlade, talentirane pojedince, on je bio taj koji bi im u pravilu pomagao. Sebe je stavio u prvi plan i ne sjećam se da sam ga morao slušati, a da nisam osjetio prijenos vlasništva. Bilo je to prije masovne upotrebe interneta, a za to vrijeme ljudi su se još nadali da će im Saša Popović pomoći.
A tko je svjestan broja onih koje je udvarao? koji je promatran s iznimnom pažnjom. Možda je netko u blizini imao dobročinitelja. prvenstveno njega. Najgledaniji je bio spot na televiziji koji prikazuje Sašu Popovića. Kvaliteta mirisa je znatno smanjena.
Utjecaj koji ima, bili su dio završne paljbe, ionako, sve veća mladost ovih vremena, nedostatak poštovanja različitosti u javnoj sferi, ali zato su bili primorani poslušati Sašu Popovića. Čovjek bez strasti, koji nas je naučio kako i što raditi. Ne shvaćam uzrok ovakvog hvale vrijednog ponašanja.
Da nisam znao tko je čovjek, pretpostavio bih da se radi o renomiranom pedagogu koji zna komunicirati s mladima, a ne o kamataru koji je značajno kontrolirao glazbenu scenu na ovim prostorima, što je utjecalo na većinu stvari.
I nitko ne zna koliko je radnih mjesta uništio. Dosljedno sam izbjegavao te pojedince, postali su sinonimi jedni za druge. Zbog toga nemam nimalo suosjećanja s njim, ali sam potpuno ravnodušan, jer razumijem štetu koju je napravio.
Ozbiljan, opsežan. Dok su građani pjevali vesele pjesme, u pozadini su se događala druga značajna događanja. Da bude siguran da neće sudjelovati u Aleji velikana, kao što to čini tajkun Kostić. Ako se ovaj trend održi, razumjet ćemo sve što je iznimno, stoga se mora dopustiti da se nastavi.
Oni koji imaju duha, a ne oni koji uživaju u tuđim uspjesima i neuspjesima. Simićevo mišljenje izazvalo je različite reakcije – jedni su zagovarali njegov prezir prema glazbenoj industriji, dok su drugi smatrali da je Popovićevo naslijeđe neprimjetno i daje priliku mnogim umjetnicima. Rasprava o njegovoj ostavštini očito traje i nakon njegove smrti.
