Suzana Mančić svojedobno je iskreno progovorila o teškoćama roditeljstva, dirljivo otkrivši u iskrenom priznanju da je preživjela gubitak trojice sinova. Voditeljica se u tri odvojena navrata suočila s tragedijom gubitka djeteta, pri čemu su medicinski stručnjaci govorili da je svako nerođeno dijete muško.
“Smatram se ženom otpornom, prihvaćajući sve što se dogodilo u mom životu kao značajno. Moja odluka da ispunim svoju težnju majčinstva ostala je postojana; međutim, tek nakon priznavanja nužnosti postizanja mira, stvaranja strukturirane rutine, Odgađanje svih obaveza i davanje prioriteta odmoru kako bih zaštitila svoju trudnoću da su se moji snovi počeli ostvarivati. Bilo je izvan mog poimanja da sam, općenito zdrava mlada žena, podnijela bi gubitak mog prvog djeteta, zatim drugog, pa trećeg”, rekla je Suzana. Mančić je otkrila da su svo troje beba koje je izgubila bili dječaci.
Iako su mi liječnici stalno govorili da očekujem dječaka, teško mi je u potpunosti prihvatiti ideju da su svi oni zapravo sinovi, budući da naši kulturni običaji naglašavaju težnju za muškim potomstvom. Mišljenja sam da takva očekivanja mogu umanjiti motivaciju da se nastavi truditi oko dječaka. Namjera mi je bila da sina nazovem Aleksandar, u čast njegovog oca, a drugog sina Stojan. Uvijek sam duboko cijenio ta tradicionalna, povijesna imena.
Dok nisam imao osobnih poznanika koji su nosili ime Stojan, svakodnevno sam prolazio ulicom Stojana Novakovića radi školovanja i to ime je u meni budilo osjećaj snage i pouzdanosti. Na prvom ultrazvuku kod Teodore bila sam čvrsto uvjerena da očekujem još jednog dječaka. Kad je liječnik otkrio da se radi o djevojčici, zatekla sam se u nevjerici i neutješno zaplakala. Ipak, moja duboka čežnja za muškim djetetom bila je ukorijenjena u prilično sebičnoj motivaciji. Kroz život sam morala utjeloviti i muške i ženske uloge, samostalno se suočavajući s raznim ograničenjima roditelja, obrazovnih institucija, društva i tržišta. “Trebala sam pružiti obranu i objašnjenje, utjelovljujući sve ono što sam zamislila kako bih ispunila ulogu starijeg brata koja mi je nedostajala. Željela sam da moja kći to doživi”, artikulirala je.
Suzana je otkrila poteškoće s kojima se susrela u potrazi za djecom, kao i duboku tugu i patnju koju je proživjela tijekom putovanja. Međutim, liječnik me odmah nakon poroda obavijestio, rekavši: “Nemojte se previše nadati.” Dijete nije preživjelo zbog nerazvijenih pluća, jer su me odveli da potpišem smrtovnicu”, primijetio je voditelj prije nego što je nastavio.
Svakako, evo rekreiranog teksta:
“To je svakako bio veliki izazov. Ipak, istina je da je žena temeljno stvorena da utjelovljuje snagu, rađa i podnosi gubitak. Kultivirao sam tu filozofiju u sebi i dopustio joj da usmjerava moje postupke.
