Bojim se, mislim da me prate i ne znam kako to moze zavrsiti: Majka Danke prvi put pred kamerama progovorila o pretnjama i detaljima nestanka
U Srbiji se nastavlja suđenje za slučaj nestanka dvogodišnje Danke Ilić, čije tijelo nikada nije pronađeno. Ova tragična priča, koja je potresla cijelu regiju, ponovo je došla u fokus javnosti kada je majka djevojčice, Ivana Ilić, svjedočila na sudu i podijelila svoja sjećanja o danu kada je njena kćerka nestala. Ovaj slučaj nije samo pravni proces, već i emotivna borba jedne majke koja se suočava s gubitkom i neizvjesnošću, a istovremeno se bori za pravdu.
Na ročištu održanom na Višem sudu u Negotinu, Ivana Ilić je, kroz suze, detaljno opisala događaje od 26. marta 2024. godine, kada se Danka izgubila u Banjskom Polju. Svjedočenje je obuhvatilo ne samo okolnosti nestanka, već i zdravstveno stanje djevojčice, što dodatno komplikuje ovu već tešku situaciju. “Niko nije utjecao na moju odluku da ih odvedem tamo, donijela sam je sama”, izjavila je Ivana, objašnjavajući zašto je izabrala to mjesto za igru svoje djece. Ova izjava otkriva koliko je važno za roditelje da imaju povjerenje u svoje odluke, čak i u trenucima kada se dogode tragedije.
Okolnosti nestanka
Prema Ivaninim riječima, taj dan je odlučila povesti svoju djecu u dvorište porodične kuće svog djeda, gdje je i sama odrasla. Taj prostor je za nju bio simbol sigurnosti i sreće, a nije mogla ni zamisliti da bi se nešto moglo dogoditi. Dok su se igrali, Danka se počela penjati na brežuljak, što je Ivana zabilježila fotografijama koje je poslala suprugu. Ove fotografije, koje su trebale zabilježiti sretne trenutke, postale su podsjetnik na trenutak koji će promijeniti sve. Nakon što je stariji sin zatražio vodu, Ivana je otišla do automobila, ali kada se vratila, Danka je već nestala. “Posljednji put kada sam je vidjela, bila je udaljena između pet i deset metara od mene,” kazala je, dodajući kako je odmah počela da je traži.
Bila je u panici i ni u jednom trenutku nije pomislila na dvojicu muškaraca koje je tada primijetila u blizini. Svjedočila je da su se nalazili u bijelom automobilu, ali nije im pridavala značaj jer je bila fokusirana na traženje svoje kćerke. Ova informacija postavila je dodatna pitanja tokom suđenja, jer je Ivana priznala da je njihovu prisutnost zaboravila i nije ih prijavila policiji prilikom prvog poziva. Ovakve situacije često mogu imati ozbiljne posljedice, jer je svaka informacija od izuzetne važnosti u ranoj fazi istrage.
Tokom svjedočenja, Ivana je također istaknula zdravstvene probleme svoje kćerke. “Danka je povremeno gubila svijest, posebno kada bi se uzrujala,” istakla je, objašnjavajući kako su je vodili ljekarima zbog ovih problema. Na pitanje o mogućnosti da je Danka izgubila svijest na dan nestanka, Ivana nije mogla isključiti tu mogućnost, s obzirom na to da se djevojčica mogla uplašiti ili povrijediti. Ovi zdravstveni problemi dodaju složenost cijelom slučaju, jer otvaraju pitanja o tome koliko je bila ranjiva u trenutku nestanka.
U kontekstu komunikacije sa suprugom, Ivana je opisala kako su razmijenili nekoliko poruka tog dana, ali je tek nakon što je shvatila da Danka nedostaje pozvala policiju. Ovaj trenutak preokreta u njenoj potrazi za kćerkom dodatno je naglasio hitnost situacije. Policija je brzo reagovala, a ubrzo su se potrazi pridružili i članovi porodice i mještani, ali nažalost, nijedna trag nije doveo do pronalaska djevojčice. Ova situacija je podigla mnogo pitanja o efikasnosti policijskih postupaka i o tome šta bi se moglo učiniti kako bi se spriječili slični slučajevi u budućnosti.

