Težak položaj Minke Hrustanović: Borba za pravo na invalidsku penziju

Minka Hrustanović (53) iz Bihaća suočava se s izuzetno teškom životnom situacijom nakon što je usljed teške bolesti izgubila obje noge. Ova hrabra žena, koja je nekada radila kao serviserka u Kantonalnoj bolnici “Dr Irfan Ljubijankić”, sada se bori sa ozbiljnim bolovima koji je sprječavaju da normalno funkcionira. Iako su njeni zdravstveni problemi ozbiljni, komisija Doma zdravlja u Bihaću nije produžila njeno bolovanje, ocijenivši da je sposobna za rad. Ova odluka je izazvala šok i tugu kod Minke, koja je samo uspjela reći da je u tolikim bolovima da ne može ni da govori. Nažalost, ova situacija nije izolovana, već predstavlja realnost mnogih ljudi koji se suočavaju s istim izazovima u našem društvu. Životna priča Minke Hrustanović počinje 2021. godine kada joj je dijagnosticirana tromboza u obje noge. Nakon brojnih operacija, uključujući ugradnju stentova, Minka je bila primorana da potraži liječenje i u Turskoj. Njeno putovanje ka ozdravljenju bilo je ispunjeno nadama i razočaranjima, ali nažalost, njeno zdravstveno stanje se pogoršalo. Dijabetes je dodatno zakomplikovao situaciju, što je rezultiralo amputacijom obje noge. Ova dramatična promjena u njenom životu dovela je do toga da se Minka suočava s ne samo fizičkim, već i emocionalnim i finansijskim izazovima. Mnogi se pitaju kako se nositi s takvim gubicima, a Minka je postala simbol borbe protiv nepravde i neizvjesnosti. Uprkos teškoj situaciji, Minka nije bila prepuštena sama sebi. Udruženje “Pomozi.ba” pokrenulo je humanitarni broj za njeno liječenje, pružajući joj nadu u ovim teškim trenucima. Ova podrška nije bila samo finansijska; ona je Minki dala osjećaj zajedništva i podrške koja je toliko važna u trenucima krize. Međutim, uprkos ovoj pomoći, Minka se suočava s izazovima u svom borbenom putu za invalidsku penziju. Tomislav Kvesić, samostalni stručni saradnik za odnose s javnošću Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, potvrdio je za “Nezavisne novine” da je njena žalba na rješenje o neodobravanju prava na invalidsku penziju odbijena zbog nedovoljno radnog staža. To znači da, iako je medicinski utvrđena njena nesposobnost za rad, zakonski uslovi nisu ispunjeni. Ova situacija otkriva duboke probleme unutar sistema socijalne zaštite, koji često ne prepoznaje stvarne potrebe pojedinaca. Kvesić objašnjava da je u ovakvim slučajevima potrebno ispuniti određene uslove propisane zakonom, što podrazumijeva da osoba mora imati trećinu radnog vijeka pokrivenog stažem kako bi mogla ostvariti pravo na invalidsku penziju. Minka je, nažalost, došla u situaciju gdje je njen radni staž bio nedovoljan da bi se kvalificirala za ovu vrstu pomoći. Ovaj sistem, iako ima svoje pravne osnove, često zanemaruje individualne okolnosti koje su ključne za donošenje pravednih odluka. Dalje, naglašava da Federalni zavod ni na koji način ne dovodi u pitanje njenu invalidnost, već se jedino oslanja na zakonske odredbe koje se moraju poštovati. Ova pravna rigidnost postavlja pitanja o humanosti i fleksibilnosti sistema koji bi trebao služiti građanima. Osim što je suočena s preprekama u ostvarivanju prava na invalidsku penziju, Minka se takođe bori s emocionalnim posljedicama gubitka svojih nogu. Ovaj gubitak ne predstavlja samo fizičku promjenu, već i promjenu u načinu na koji doživljava svijet oko sebe. Mnogi ljudi koji su prošli kroz slična iskustva govore o osjećaju izolacije i gubitku identiteta. Minka, iako okružena podrškom porodice, prijatelja i različitih organizacija, mora pronaći način da se nosi s novom stvarnošću i izgradi svoj život ponovo iz temelja. Psihološka podrška i terapija postali su ključni aspekt njenog oporavka, jer je važno da se emocionalne rane liječe jednako kao i fizičke. U ovom trenutku, Minka ima mogućnost pokretanja postupka kod nadležnog suda, što bi moglo otvoriti vrata za ponovnu procjenu njenog slučaja. Iako su pravni putevi često dugi i složeni, mnogi se nadaju da će Minka pronaći pravdu i podršku koju zaslužuje. Njena priča služi kao podsjetnik o važnosti podrške zajednice i pravnog sistema u pomaganju onima koji se suočavaju s teškim životnim izazovima. U ovom kontekstu, Minka predstavlja glas mnogih koji se bore za svoja prava i dostojanstvo u sistemu koji ih ponekad može zaboraviti. Čak i kada su uvjeti teški, kao što su oni koje prolazi Minka, važnost ljudske solidarnosti nikada ne može biti podcijenjena. Mnogi u Bihaću i širom Bosne i Hercegovine prate njen put i nadaju se da će njena borba, koja je istovremeno i lična i kolektivna, donijeti promjene i poboljšanja za sve koji se suočavaju s sličnim izazovima.