Svi mi znamo da je brat od nastradalog jako emotivan, i svi se plaše samo da ne dode do nečeg većeg, kako se to kod nas u Bosni u Sarajevu kaze.
U svijetu koji je sve brži i zahtjevniji, priče o našim starijim sugrađanima često ostaju u sjeni. Priča o Baki Jele, starici od 76 godina, pruža nam dubok uvid u izazove s kojima se suočavaju stariji ljudi u savremenom društvu. Njena sudbina nije samo osobna tragedija, već i refleksija šireg problema – socijalne izolacije, gubitka međugeneracijskih veza i nedostatka emocionalne podrške. Ova priča nas poziva da razmislimo o svojim odnosima s najstarijima među nama i o odgovornosti koju imamo prema njima.
Baka Jela živi u malom selu, nekada punom života i radosti. Danas, to selo izgleda kao sjenka nekadašnjeg mjesta, s praznim ulicama i napuštenim kućama. Njena djeca, koja su se nekada igrala u dvorištu, sada su odrasli i otišli u potrazi za boljim životom u gradovima ili inostranstvu. Ovaj gubitak nije samo fizički – to je emocionalna praznina koja svake godine postaje sve veća. Baka Jele je prisiljena sama se suočavati sa svim izazovima koje donosi starenje, od odlaska u prodavnicu do medicinskih pregleda. Mnogi stariji ljudi poput nje nemaju pristup osnovnim resursima i podršci koja bi im olakšala svakodnevicu.
Osim fizičkih izazova, usamljena svakodnevica često postaje i emocionalni teret. Baka Jele svake večeri sjedi u svojoj maloj kuhinji, razmišljajući o danima kada su njeni unuci trčali oko njene kuće, tražeći savjet ili samo tražeći slatkiše. Sada, ona često gleda kroz prozor, nadajući se da će neko proći pored njenog doma i donijeti malo sreće u njenu usamljenost.
- Praznina u Porodičnim Odnosima
Jedan od najtežih trenutaka u Bakinoj priči je gubitak veze s unukom, kojeg je, kako kaže, zaboravio čak i njeno ime. Ova bolna izjava ne odražava samo njen lični gubitak, već i širi problem u društvu – mnogi stariji ljudi se suočavaju s istom sudbinom. Njihova djeca, koja su odrasla i zauzela svoje obaveze, često zaboravljaju na svoje roditelje. U ovom kontekstu, Baka Jela se često prisjeća trenutaka kada su se cijela porodica okupljala za zajedničkim stolom, uživajući u jednostavnim, ali dragocjenim trenucima sreće i ljubavi. Danas, ti trenuci su samo sjećanja, a Baka se osjeća duboko usamljeno.
