
Ovo nije nista strano, ovo se desava svakodnevno u svijetu, ali da li ljudi ovako javno pricaju o tome i izlaze sa tim ifnroamcijama u javnost? Rijetko, ova žena je na sebe skrenula veliku pažnju:
Klinička smrt predstavlja jedno od najfascinantnijih i najuzbudljivijih stanja koja ljudsko biće može doživjeti. Ovaj fenomen ne pokreće samo medicinska pitanja, već otvara i vrata duhovnosti, ostavljajući nas s mnogim pitanjima koja se tiču života, smrti i onoga što nas čeka “s one strane”. U ovom članku istražujemo priču Džuli Pul iz Velike Britanije, koja je doživjela kliničku smrt i čije iskustvo je transformisalo njen život, ostavljajući snažan utisak na sve koji su bili u prilici da čuju njenu priču.
Džuli Pul nije imala lak život. Od malih nogu, suočavala se s teškim okolnostima, uključujući različite oblike zlostavljanja u domaćinstvu. Ove rane iz djetinjstva ostavile su duboke ožiljke na njenoj duši, a u njenim adolescenskim godinama, osjećaj bespomoćnosti potaknuo ju je da traži izlaz iz mračnog tunela kroz koji je prolazila. Njena borba nije bila samo fizička, već i emocionalna, a u trenutku kada je napunila 21 godinu, osjećala je da je jedini izlaz iz ove agonije samoubistvo. Ova mračna misao, iako alarmantna, ukazuje na dubinu njenog emocionalnog bola i očaja.
Međutim, u trenutku kada je Džuli odlučila da okonča svoj život, dogodila se prekretnica koja će promijeniti sve. Umjesto da napusti ovaj svijet, ona je doživjela kliničku smrt – trenutak koji će joj zauvijek promijeniti život. Ovaj događaj ne samo da je bio prilika za fizičko preživljavanje, već i za duhovno buđenje koje je slijedilo. U tom trenutku, Džuli je shvatila da postoji nešto više od fizičkog postojanja, nešto što nadilazi ljudske patnje i izazove.
Tokom njenog iskustva kliničke smrti, Džuli tvrdi da je doživjela nešto nevjerovatno. Prema njenim riječima, našla se u stanju transcendencije gdje je bila okružena ljubavlju i svjetlom. U ovoj dubljoj dimenziji postojanja, osjećala je mir i prihvaćenost koje nikada nije iskusila u svom svakodnevnom životu. Htjela je da se vrati kući, osjećajući mir i toplinu, ali je dobila jasnu poruku: “Nije tvoje vrijeme.” Ova rečenica je postala ključna tačka njenog kasnijeg shvatanja njenog postojanja i misije na zemlji, jer je shvatila da je život vrijedan borbe.