Đulkica Sakić, kćerka jednog od najpoznatijih izvođača sa Balkana, Sinana Sakića, redovno dijeli svoja osjećanja i uspomene na oca koji je preminuo 2021. godine. Svake godine, 1. juna, kada se obilježava godišnjica njegovog odlaska, Đulkica koristi ovu priliku da progovori o emocionalnom putu kroz tugu i sjećanja koja nosi. Njene riječi nisu samo izraz lične boli, već i odraz društvenih aspekata zaborava i nepoštovanja prema naslijeđu velikana muzičke scene. U vremenu kada je kultura često površna i prolazna, Đulkica se bori da sačuva uspomenu na svog oca i njegovo značajno mjesto u muzičkom naslijeđu.
- Emotivna Povezanost i Težina Gubitka
Đulkica se prisjeća trenutaka provedenih s ocem, naglašavajući duboku emocionalnu povezanost koju su imali. U njenim riječima se osjeća težina gubitka: “Držala sam mu ruku kao da ću moći da ga zadržim ovdje. Ali, ruka mi je ostala prazna, a duša puna onoga što nikad više neće biti.” Ova izjava oslikava ne samo njenu tugu, već i univerzalni osjećaj gubitka koji mnogi proživljavaju kada izgube voljenu osobu. To je osjećaj koji ne prestaje, čak ni tokom svakodnevnog života. Đulkica također ističe kako je svaki dan bez njega borba s emocijama, dodatno naglašavajući težinu trenutka kada se morala oprostiti od oca.
Sinan Sakić nije bio samo otac, već i jedan od najuticajnijih izvođača na muzičkoj sceni Balkana. Njegova muzika oblikovala je generacije i ostavila dubok trag u srcima mnogih. Đulkica se osvrće na to kako su neki muzičari, koji su svoje karijere započeli na temeljima njegovih pjesama, brzo zaboravili njegov doprinos. “Ne to što ga nema, nego to što su ga zaboravili brže nego što su mogli da zapamte njegove stihove,” izjavila je Đulkica. Ova izjava ukazuje na ironiju u muzičkoj industriji, gdje se često zaboravlja na one koji su postavili temelje savremenim zvučnicima.
