- Moramo da kazemo kako se ova tema ne zatvara, kako kazu jedina sansa je da je to tijelo zaista na toj deponiji, jer kako ističe, da postoje neke druge naznane, da su negdje drugo tijelo bacili ili zakopali, do saad bi promijenili iskas. Oni koji su u zatvori a idalje nisu osuđeni nista ne mijenjaju ostaju pri svom:
U posljednjim decenijama, problematika nestalih osoba postala je jedan od najtežih izazova s kojima se suočavaju forenzički stručnjaci i organi gonjenja. Ova složena pitanja ne uključuju samo pravne aspekte, već i duboke emocionalne i etičke dileme koje se javljaju tokom procesa istrage. S obzirom na sve veći broj slučajeva, važno je razumjeti kako se oni rješavaju te koje su metode i tehnike najefikasnije u takvim situacijama.
- Teorije o Odbacivanju Tijela
Prema riječima umirovljenog forenzičara Časlava Ristića, koji ima bogato iskustvo u ovoj oblasti, slučajevi nestalih osoba često zahtijevaju ozbiljnu analizu i pažljivo razmatranje svih mogućih scenarija. U mnogim situacijama, osumnjičeni mogu manipulirati s posmrtnim ostacima, što dodatno otežava istragu. Ristić ukazuje na to da su u nekim slučajevima tijela raskomadavana ili spaljivana, a ova praksa postaje sve uobičajenija među kriminalcima koji žele sakriti tragove svojih zločina.
Primjerice, Ristić navodi slučaj gdje su osumnjičeni koristili industrijski motor za uništavanje ostataka, što je otežalo identifikaciju i analizu. Dodatno, fragmenti tijela mogu biti odneseni na značajne udaljenosti, čak do 50 ili 60 kilometara, što ekstremno komplikuje postupak lociranja. Izostanak tijela često se pogrešno tumači kao olakšavajuća okolnost za osumnjičene, ali Ristić naglašava da to ne smanjuje mogućnost kazne.
- Uloga DNK Dokaza
Jedan od ključnih aspekata u rješavanju takvih slučajeva je DNK analiza. Ristić smatra da prisustvo DNK uzoraka djetetovih ostataka u vozu osumnjičenika može biti presudno u postupku dokazivanja krivnje. Takvi dokazi ne samo da su dovoljni za osudu, već mogu rezultirati i doživotnom kaznom zatvora. Na primjer, u slučajevima kada su pronađeni DNK tragovi na mjestu zločina, oni često vode do otkrivanja identiteta počinitelja, čak i decenijama nakon izvršenja krivičnog djela.
Osumnjičeni se često suočavaju s teškom realnošću svojih postupaka, a njihova sposobnost da shvate posljedice svojih djela može odigrati ključnu ulogu u daljnjoj istrazi. Otkrivanje DNK dokaza često dovodi do iznenadnih priznanja, kada osumnjičeni shvate da će ih nauka uhvatiti.
- Emocionalni Teret i Potraga za Savješću
Ristić također ističe da su zatvorenici koji su počinili teške zločine često opterećeni emocijama poput krivnje. Tokom svog iskustva, primijetio je da mnogi od njih, nakon određenog vremena, razviju potrebu da podijele svoje tajne. Ova potreba za ispunjenjem savjesti može ih motivirati da zatraže sastanak s tužiteljem, kako bi otkrili gdje se tijelo nestale osobe nalazi. Takvi trenuci mogu biti odlučujući za obitelji žrtava koje čekaju odgovore i pravdu.
