- Svima je poznata ostarjela pjevačica Šemsa Suljaković, koja je imala značajan utjecaj na pop industriju. Znamo već da je pjevačica odavno napustila estradnu publiku, u ovom članku pričamo o njenoj životnoj priči koja meni nije laka.Kada se život opisuje kao pjesma u kojoj ima i tuge i radosti, najčešći izraz je opis žene kakva je Šemsa Suljaković. Desetljećima se njezino ime veže uz glazbenu tradiciju, duh naroda, glazbu i noćni život. Zborovi koji su se pjevali iz srca. No, iza pozornice, iza mikrofona i lightshowa, ne prikazuje se jednostavan narativ. Narativ koji opisuje sukob, bol i izdržljivost majke koja nikada nije odustala.
Sudjelovala je u glazbenom svijetu ranih 70-ih, kada se narodna glazba slušala prvenstveno na kazetama, ljudi su dolazili u restorane sa svojim emocijama. Kako je njezina karijera napredovala, publika je postajala svjesna onoga što se događa iza kulisa – njezin je osobni život uvijek bio intrigantan. Kako nije bila tipična, ako je njezin put bio?
Udala se za muškarca koji je bio znatno mlađi od nje, iako je imala samo godinu razlike. Tada je on još bio u osnovnoj školi, a ona je već ušla u ženski svijet. Iz te veze, koja je trajala samo dvije godine, dobili su sina Almira koji im je bio najveći dar. Nakon razvoda, koji je uslijedio brzo, Šemsa je ostala sama sa sinom, namjeravala se boriti i za sebe i za sina. Rijetko je pričala o tom razdoblju, možda zato što je bol bila prejaka ili zato što je naučila da se neke rane ne mogu zaliječiti šutnjom.
Ipak, najveća komponenta njezine životne priče je njezina patnja tijekom sukoba. U tom mračnom razdoblju umrla su joj oba brata – jedan rođeni, a drugi od strica, iz Brčkog. Sama rečenica “Doživio sam dva brata” dovoljna je da dočara teret koji se riječima ne može u potpunosti ublažiti. Međutim, njezini problemi još uvijek nisu riješeni. A njezin sin Aldrin, koji je bio samo radostan, umro je. Ranjen je zalutalim metkom koji mu je prošao kroz primarnu arteriju. Zamislite roditelja koji pokušava gledati kako krv njegovog djeteta teče, u pokušaju da im pomogne, ali ima dovoljno sreće da preživi. Danas je zahvalna na prilici da vidi svoje unuke i snahu, oboje su, kako kaže, “prekrasni”. I po tome će je najviše proslaviti.
Danas, s obzirom da je scena više ne zabavlja kao prije, Šemsa Suljaković se posvetila obitelji. Više vremena posvetila je druženju s unucima, onima koji je cijene takvu kakva jest, bez suvišne šminke, bez ikakvih posebnih briga i nastupa. Tvrdi da nijedno od njezine djece nije bilo vješto u glazbi, ali da su njeni unuci rado tvrdili da im je baka Šemsa, što je za njih više nego dovoljno.
- Njena pripovijest zapravo je pripovijest brojnih žena s ovih prostora – onih koje su se rano rodile, same podigle djecu i održale život bez sukoba, bez suza pred drugima, danas su utemeljiteljice svojih obitelji. S druge strane, rijetki imaju smjelosti o tome javno govoriti, izravno i bez predgovora, kao što to čini Šemsa. Nikada nije tražila suosjećanje. Nikada nije ispitivala. Sve što je imala, zaradila je – glasom, sukobom i željom. Iako je bila povrijeđena životnim nasiljem, nikada nije izgubila sigurnost koju su ljudi cijenili. Danas je mnogi pamte kao sjajnu pjevačicu, ali i kao ženu srca velikog poput pjesme.
