Prije četvrt stoljeća moja obitelj i ja duboko smo tugovali za Vesnom. Odigrala je značajnu ulogu u krčenju mog puta prema carstvu slavnih. Moj prvi susret s njom bio je kao pjevačica na vašarima i uz Ibarsku magistralu, pri čemu je objavila samo dvije pjesme: “Oko kuće vjetar nosi” i “Ori, Mile, al’ duboko”. Na kraju je upoznala Kemisha za kojeg se udala; Čak sam prisustvovao njihovom vjenčanju i donio dar. Ta je sjećanja Zorica Brunclik svojedobno ispričala za medije, ispričavši što ju je najviše pogodilo.
Tijekom cijelog braka Kemish joj je poklanjao prekrasnu pjesmu Nevera moja. No, nakon razvoda, jedan bistar čovjek koji joj je u to vrijeme bio direktor marketinga sugerirao je da je pjesma inspirirana njihovom razdvojenošću, jer se Vesna mučila smišljati ideju. U tom je kontekstu dala izjavu za novine na koje sam naišla, s upečatljivim naslovom “Prijateljica mi je otela muža”, što je moj obiteljski život bacilo u nered. Moja su se djeca suočila s brojnim izazovima, a ja sam stalno bio ljut na nju i njezine veze s moćnim pojedincima koji su joj potaknuli karijeru. Zorica je ranije napomenula da me zbog njenih postupaka drugi doživljavaju kao zlikovca i ženu nedostojnu ljubavi.
Nakon razvoda 1987., Kemish je odlučio otkriti razloge raspada braka u javnom pismu koje se pojavilo u tjedniku.
Dugi niz godina bio sam blisko povezan s Draganom Stojkovićem Bosancem i Tahirom Turkalićem, kako u privatnom tako iu profesionalnom životu. Surađivali smo na nekoliko projekata usmjerenih na inoviranje narodne glazbe. Značajan primjer našeg timskog rada bio je kada sam pozvao Dragana Stojkovića da sudjeluje na albumu moje tadašnje supruge Vesne Zmijanac. Za to vrijeme Dragan je živio s nama i bio je zadnja osoba za koju bih posumnjala da se miješa u moj brak. No, kasnije sam saznala da je s Vesnom bio u vezi od listopada prošle godine (1985.) i ta se veza nastavila. U studenom sam, nakon što sam razotkrio njezine višestruke nevjere, prekinuo vezu s Vesnom Zmijanac, a Kemish je primijetio da tada počinju pravi problemi.
U želji da jedno izazovno poglavlje svog života ostavim iza sebe, početkom prosinca napustila sam zajednički stan u Lješkoj ulici. Po povratku u siječnju po svoje stvari zatekao sam Vladu Jovanovića, novopostavljenog urednika propagande PGP RTB-a, koji je u stanu bio prilično opušten (samo u donjem rublju). Želio bih napomenuti da ga jako cijenim; riječ je o iznimno talentiranom propagandistu koji je sposoban uvelike unaprijediti promociju umjetnice poput Vesne Zmijanac, a za što se založio prije nekog vremena.
