Slučaj stravičnog ubojstva dvogodišnje Danke Ilić ne prestaje potresati Srbiju, a detalji izazivaju pozornost javnosti koja je zgrožena makabričnim zločinom. Optužnica je podignuta protiv Dejana Dragijevića, Srđana Jankovića i Dragijevićevog oca Radoslava Dragijevića, a sadrži i potpune izjave roditelja male Danke. Djevojčičina majka Ivana Ilić ispitana je 17. aprila u tužiteljstvu.
Tada je rekla da je kobnog 26. marta planirala otići u komunu kako bi završila neke poslove vezane uz porodiljni dopust koji je uzela nakon rođenja prvog djeteta te da je pozvala svekra i majku. svekrvu i zamolila ih da se brinu za njeno dvoje djece.
Ne sjećam se jesam li ih nazvao to jutro ili dan prije. Mislim da sam nazvao telefonom. Stigli su između 9.30 i 10.00 i čim su stigli, spakovala sam se i otišla u borsku opštinu, odakle sam izašla oko 10.45, pozvala muža da mu kažem šta se dogodilo i kod privatnog ginekologa da se dogovorimo i nakon toga. pet-deset minuta sam se vratio kući, onda su svekar i svekrva otišli, a ja sam ostao s djecom.
Sa sinom, koji je u veljači napunio tri godine, sama sam čistila stan, a Danka se cijelo vrijeme igrala. Kad sam završila pospremanje stana, sjela sam na pod i igrala se s djecom. Ne znam koliko je ta igra trajala, mom sinu je bilo dosadno, a kad mu dosadi, želi otići – rekla je.
Tako je, kaže, pitala sina želi li pucati, a on je pristao. Danka nije ništa pitala jer ne govori, a osim toga, kako je istakla, osjećala se dobro i igrala se. Odlučio sam otići u Banjsko Polje, kod djeda, jer sam tamo živio kao dijete 2013. i 2014. godine, kada mi je majka umrla. Tu je živjela cijela moja obitelj, mama, tata, brat i ja. Nazvala sam patera Časlava i pitala je li on u Banima, na što je on odgovorio da nije, da je u drugoj smjeni, ali da mogu slobodno otići tamo s djecom jer se tamo čisti i siječe granje i trnje, rekla je Ivana.
Ivana Ilić je ispričala da je mislila da je sa djecom oko 12.45 ili 12.50 krenula u Banjsko polje, da je djecu ukrcala u svoj “ford fokus”, da je ona vozila, a kada je izašla iz Ulice albanske spomenice , nazvala je muža i rekla mu da ide na Banju sa djecom, na šta je njen muž odgovorio, Miloš je odgovorio: “Dobro, samo me zovi, kako ide Stići ćeš tamo.”
Odveo sam nas u Banjsko polje i kada sam došao do Vojvode Radomira Putnika 19, izašao sam iz auta, otvorio kapiju, vratio se u auto i odveo njega i djecu iza kuće, gdje je livada. Bilo je oko 13.06 ili 13.07 sati. Mislio sam da se tu djeca mogu igrati, a drugi dio dvorišta nije za igru. Kada sam parkirao auto leđima okrenut prema ulici, izašao sam i iz auta izveo djecu, prvo Danka, pa sina. Izvadio sam nogometnu loptu iz prtljažnika i dao je sinu, fotografirao sam i djecu, ali Danka je već krenula prema stazi koja vodi na brežuljak u dvorištu, pet-šest metara od suvozačevih vrata. auto, kazala je Dankina majka optužujuća.
Rekla je da je već vidjela Danku kako se penje na ovo brdo, za koje je procijenila da je visoko oko metar i po. dva metra i duga oko četiri metra. Opisala je da je to prirodno brdo i da za njega zna otkad zna za sebe, te da do kuće vodi put, točnije s desne strane kuće gledano iz dvorišta prema ulici.
Kad sam vidio Danku na ovoj stazi, bila je metar od početka brda i na samoj stazi. Djeca su odmah krenula prema njoj. Danka hoda trčeći, nije hodala sporo, niti je brzo trčala. Tog dana je imala 22 mjeseca. Opet sam bio u tom dvorištu s djecom, ali Danka tada nije hodala. Danka je prešla brdo i skrenula lijevo prema grani koja je bila na hrpi s lijeve strane staze. Bio sam oko metar i pol iza Danke. Kad je stigla do hrpe granja, ja sam bio iza nje, a Danka je napravila krug oko hrpe grana i zatim otišla do auta. Sin je cijelo vrijeme bio uz mene i držao loptu, opisala je Ivana.
