Unatoč njezinom uvjerenju da će godine teškoća dovesti do spokojnog i radosnog života s njezinom djecom, život joj je donio sasvim drugačiju situaciju. Tanja, umirovljenica koja živi u Zagrebu i majka troje djece, cijeli je svoj radni vijek posvetila poslu knjigovođe. Međutim, njezina svakodnevna stvarnost sada je daleko od života koji je zamišljala za svoje pozne godine.
Ta je faza njezina života predstavljala značajne izazove i za nju i za njezinu djecu – bili su iznajmljivači, ona se borila pronaći posao, a financijske poteškoće bile su stalno prisutne. Ipak, ustrajali su u najtežim vremenima. Djeca su se školovala, a nasljedstvom su stekla dom. Kako su godine braka stizale, činilo se da su konačno mogli uživati u plodovima svog dugog truda. Međutim, okolnosti su krenule neočekivano.
Tanja razmišlja o bolnom iskustvu gubitka kontakta sa svojim najstarijim sinom, koji je oduvijek bio blizak obitelji, ali se udaljio nakon vjenčanja. Nekoliko godina nakon vjenčanja poslao joj je poruku “Izbriši moj broj”, ostavivši je u nevjerici. Unatoč njezinoj zbunjenosti i njezinom pitanju: “Zašto, sine?” ostala bez odgovora, dala je prednost sreći svoje djece iznad svega. Uvjeravala se, misleći da će mu ta odluka donijeti ikakvu sreću, neka tako i bude.
“Učinio sam sve što sam mogao da mu pomognem jer nije htio biti podstanar, ali njima to ipak nije bilo dovoljno. Iskoristio sam svu ušteđevinu koju sam ostavio za mirovinu. Ostalo mi je manje od 100 eura, Nikada se nisam osjećala sretnijom. Vjerujem u Boga i izrazila sam zahvalnost što mogu podržati svoje dijete, vjerujući da će se Bog pobrinuti za mene na svoj jedinstveni način”, prisjeća se Tanja.
