“Prevario sam je i uništio svoj život… Bio sam pijan. Nije opravdanje. Ništa nije opravdanje. Vidjela je crveni ruž na košulji. Rekao sam joj istinu. Plakala je, govorila da me mrzi. Pokupila je svoje stvari i otišla. Nije htjela da mi oprosti. Više je nisam ni viđao. Prije neki dan sam vidio njenu majku. Držala je nekog dječaka za ruku. Pozdravio sam se i pitao je čije je to dijete. Rekla je da je Anino. Pitao sam je za Anu. Počela je plakati. Ana je umr.la na p0r0đaju. Bilo mi je l0še kada sam to čuo.Pomisao da je više nikada neću vidjeti me dotukla.
Onda sam pogledao dječaka. Taj dječak je bio moj. Ana je bila drugi mjesec trud0će kada me napustila zbog prevare. Zbog greške koja me uništila. Nisam mogao da vjerujem. Naravno pobrinuo sam se za dijete.
Njegova baka se složila da živi sa mnom, ali ga naravno često posjećuje. Meni je to dijete unijelo radost u život. Iako ne mogu sebi nikada oprostiti ono što sam uradio Ani. Samo sam nju volio i volit ću je zauvijek.”
