U srcu Bosne i Hercegovine, u malom gradu Kalesiji, odvija se potresna priča o ženi koja se bori za svoju sigurnost i sigurnost svoje djece. Mirela Buljugić, samohrana majka dvoje djece, već mjesecima se suočava s ozbiljnim prijetnjama i psihičkim nasiljem. Ova situacija je dodatno otežana jer jedno od njene djece ima autizam i zahtijeva posebnu njegu. Mirelina borba nije samo lična tragedija, već i odraz šireg problema nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini, koji pogađa mnoge porodice. Ova priča je primjer kako se život jedne žene može pretvoriti u noćnu moru zbog nasilja koje često ostaje neprepoznato u društvu.
Mirela se suočava sa situacijom koja nije samo izazovna, već i izuzetno zastrašujuća. Prijetnje koje joj upućuju bivši partner R.S. i njegova supruga M.M. postale su toliko ozbiljne da je teško zamisliti kako se ona i njena djeca mogu osjećati. Ovaj oblik nasilja ostavlja duboke rane na psihičkom zdravlju svake žrtve. Iako postoji sudska odluka o zabrani prilaska, R.S. se i dalje pojavljuje u blizini Mirele, očigledno ignorirajući zakonske propise. Ova situacija stvara dodatni strah među stanovnicima Kalesije, koji se pitaju koliko je efikasan pravni sistem u zaštiti žrtava nasilja.
Jedna od najzabrinjavajućih tačaka u ovom slučaju je reakcija nadležnih institucija, posebno policije. Mirela se suočava s odbojnošću i nedostatkom podrške od strane institucija koje bi trebale da je zaštite. Policijski službenici, iako upoznati s njenim slučajem, nisu pružili adekvatnu pomoć, svodeći svoju reakciju na puki odgovor: “opomenut ćemo ga”. Takav pristup izaziva duboko razočaranje među mještanima, koji se osjećaju bespomoćno i prepušteno samima sebi. Ovaj nedostatak adekvatne zaštite dodatno pojačava osjećaj straha među žrtvama nasilja, koje često nemaju povjerenje u institucije koje bi trebale da ih zaštite.
Osim toga, važno je napomenuti da su žene u Bosni i Hercegovini često suočene s nizom prepreka kada pokušavaju prijaviti nasilje. Mnoge se plaše osude i stigmatizacije, a nedostatak resursa i podrške dodatno otežava situaciju. Mirelin slučaj jasno pokazuje da su potrebne hitne mjere zaštite, a ne samo verbalne opomene, kako bi se osigurala sigurnost nje i njene djece. Uloga institucija nije samo da reaguju, već i da preventivno djeluju i osiguraju sigurno okruženje za sve građane.
