Ružica, žena iz Srbije, započela je svoj izvanredni životni put prije više od dva desetljeća, kada je na ljetovanju u malom grčkom mjestu Stavros upoznala Harisa, konobara koji joj je ukrao srce. Ovaj susret bio je mnogo više od obične ljetne romanse; bio je to trenutak koji će oblikovati tok njenog života. Njihova impulzivna odluka da se venčaju u roku od samo šest dana postala je temelj njihove jedinstvene, ali snažne porodice. Dok su mnogi sumnjali u ispravnost ove brze odluke, njihova ljubav je izdržala ispit vremena, čineći ih istinskim partnerima na putu kroz život.
U razgovoru sa Ružicom, ona često naglašava da je njihova veza obogaćena strastvenim trenucima i zajedničkim snovima koji su ih vodili kroz različite životne izazove. Nakon venčanja, Ružica i Haris su se preselili u Solun, gdje su započeli novu životnu etapu. Njihov dom postao je mješavina srpske i grčke kulture, pružajući njihovoj djeci jedinstven identitet. Odrastajući u dvojezičnom okruženju, njihova djeca su naučila da slave i srpske slava i grčke praznike, čime su obogatili svoj život i razvili toleranciju prema različitim tradicijama.
- Izazovi roditeljstva sa posebnim potrebama
Iako je njihova priča obeležena ljubavlju i srećom, nisu izostali i izazovi. Najveći test za njih došao je s rođenjem najmlađeg sina, Petrosa, koji se suočava s razvojnim teškoćama. Ružica se često prisjeća trenutka kada su prvi put shvatili da nešto nije u redu: „To je bio trenutak koji nas je preokrenuo. Sve što smo planirali odjednom je nestalo.“ Umjesto da se prepuste očaju, odlučili su da se bore i suoče sa svim preprekama, od birokratskih problema do emotivnih izazova.
„Dok smo prolazili kroz proces, shvatila sam koliko je važno biti snažan, ne samo kao roditelj, već i kao partner“, dodaje Ružica, ističući da je njihova zajednička borba za zdravlje i sreću njihovog sina postala centralna tačka njihovog života. U ovoj borbi, Ružica i Haris suočili su se s mnogim teškoćama, uključujući nedostatak institucionalne podrške. Iako Grčka nudi osnovne zdravstvene usluge, većina odgovornosti leži na porodicama. „Svaki dan je nova borba — od zakazivanja terapija do suočavanja sa predrasudama društva“, objašnjava Ružica, govoreći o svakodnevnim izazovima.
Psihologinja Jelena Stanić ističe da parovi čija djeca imaju posebne potrebe često gube emotivnu povezanost zbog stresa i umora koji ih okružuje. Ružica se više puta suočila sa osjećajem da se između nje i Harisa stvorio zid. „To nije zid neprijateljstva, već zid tuge i umora“, naglašava ona. Ova promena u dinamici veze može biti izazovna, ali Ružica i Haris nastavljaju raditi na svom odnosu. Svake subote provode vrijeme zajednički, bez djece, kako bi obnovili svoj ljubavni odnos, što se pokazalo kao ključ uspjeha u njihovom braku.
