Na današnji dan, 17. jula, s tugom se sjećamo jednog od najstrašnijih zločina u modernoj historiji Srbije. Kaja Janković, samo trogodišnja djevojčica, postala je nevina žrtva brutalnog silovanja i ubistva. Ova tragična priča ostavila je dubok trag u društvenoj svijesti i izazvala je valove ogorčenja, šoka i nevjerice. Ova strašna tragedija nije samo gubitak nevine duše, već i snažno upozorenje na mračnu stranu ljudske prirode koja se često skriva u našim zajednicama, neprimjetna dok ne postane prekasno.
Tijelo male Kaje pronađeno je u Zvezdarskoj šumi, a vijesti o ovom zločinu potresle su cijelu Srbiju. Tragovi zlostavljanja, modrice i rane na njenom tijelu šokirali su sve koji su pratili razvoj situacije. Ova tragedija nije samo postala simbol zlostavljanja djece, već je i odraz naše kolektivne nemoći da zaštitimo najranjivije članove društva. Fotografije Kaje, djevojčice sa anđeoskim licem, postale su simbol gubitka nevinnosti i žrtve koja nikada nije trebala biti izložena takvim patnjama. Mnoge organizacije i pojedinci su se angažovali da podignu svijest o ovom problemu, organizovano su protesti i akcije koje su tražile pravdu za Kaju i druge žrtve nasilja.
Javni odgovor na tragediju Kaje Janković bio je raznolik. Dok su neki izražavali duboku tugu i empatiju prema njenoj porodici, drugi su se suočili s teškom stvarnošću da su zločinci, umjesto zaštitnika, bili njezini najbliži. Njena majka, Ana Filipović, i njen partner, Mališa Jevtović, osuđeni su za zločin, a kazne koje su dobili – 37 i 40 godina zatvora – izazvale su podijeljena mišljenja u društvu. Mnogi su smatrali da su kazne nedovoljne s obzirom na užas koji su prouzrokovali, dok su drugi vjerovali da je pravda, premda spora, konačno došla.
Ova situacija otvorila je važna pitanja o odgovornosti roditelja i zaštiti djece. Kako je moguće da su osobe koje su trebale biti zaštitnici postale dželati svoje vlastite djece? Njihova hladnokrvnost i neosjetljivost prema patnji koju su prouzrokovali, predstavljaju ozbiljno razočaranje i poziv na akciju za cijelo društvo. Ovaj slučaj je također potaknuo raspravu o potrebnim promjenama u zakonodavstvu i o jačanju sistema zaštite djece, kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvih horor scena. U mnogim razgovorima, spominjali su se i neuspjesi sistema koji nije mogao prepoznati znakove zlostavljanja i pravovremeno reagovati.
