U složenom svijetu finansija i ličnih odnosa, često se dogodi da prijateljstvo postane teret, posebno kada su u pitanju novčani dugovi. Ovaj scenario se dogodio između poznatog narodne umjetnika Halida Musiimovića i njegove dugogodišnje prijateljice Azize Handžić iz Prijedora. Vrhunsko pravno pitanje došlo je do vrhunca kada je Vrhovni sud Republike Srpske donio pravomoćnu presudu, nalažući Musiimoviću da Handžić isplati 89.462 konvertibilne marke, što odgovara otprilike 45.700 eura. Ova presuda ne samo da osvjetljava pravne aspekte dugovanja, već i emocionalne tenzije koje proizlaze iz prekida prijateljstva, a koje su često neuhvatljive i komplikovane.
- Početak prijateljstva i financijska pomoć
Priča počinje između 1996. i 2010. godine, kada je Handžić bila Musiimovićeva velika podrška. Tokom tih godina, ona mu je pružala finansijsku pomoć u trenucima kada je on bio u najvećim novčanim problemima. Halid Musiimović, kao poznati umjetnik, suočavao se s brojnim izazovima u svojoj karijeri, uključujući promjene u muzičkoj industriji i pritisak medija. Aziza je bila pored njega, pružajući mu podršku, ne samo emocionalno već i finansijski. U tom periodu, ona mu je posudila značajne sume novca, smatrajući to investicijom u prijateljstvo i u njegovu budućnost. Međutim, nakon 2010. godine, kada je Handžić zatražila povrat novca, situacija se počela komplicirati. Prijateljstvo, koje je ranije bilo izvor snage, sada se počelo pretvarati u izvor nesigurnosti i napetosti. Ova promjena dinamike donijela je ne samo pravne, već i emocionalne posljedice. Umjesto da razgovaraju otvoreno o novčanim dugovima, oboje su se našli u zamci nesporazuma i osjećaja izdaje.
Nakon višegodišnjih pokušaja da dobije svoj novac nazad, Handžić je 2020. godine odlučila podnijeti tužbu protiv Musiimovića zbog nepodmirenog duga. U svojoj tužbi, istaknula je da su njeni dokazi, uključujući transakcijske zapise i bilježnicu sa Musiimovićevim potpisom, bili dovoljni da dokažu njen slučaj. Prvo suđenje na Osnovnom sudu u Prijedoru prihvatilo je ove dokaze, a presuda je bila u njenu korist. Međutim, Musiimović se žalio, tvrdeći da je dug umanjen, što je dovelo do drugostepenog postupka. Ovaj pravni proces nije bio samo borba za novac, već i borba za dostojanstvo i pravdu, što je dodatno zaoštrilo njihovu situaciju. Aziza Handžić, koja je do tog trenutka bila frustrirana i osjećala se izdano, odlučila je da ne odustaje. Njena odlučnost da se suoči s pravdom pokazala je koliko su važni dokazi u pravnom sistemu. Ovaj slučaj nije bio samo pravno pitanje; to je bila priča o ljudskoj borbi i potrazi za pravdom usred emocionalnih previranja.
