Svvima je poznato da je on jako dugo na javnoj sceni, a za to vrijeme, on skoro nikada ne priča o svom privatnom životu, iako su medij idosta toga prenosili. Da je varao suprugu bilo je bolno, kako sma kaže, ali onda je on okrenuo priču i progovorio o tome da je ostao bez svog brata!
Aco Pejović, jedan od najomiljenijih muzičara na Balkanu, poznat je po svojim emotivnim pjesmama koje duboko pogađaju srž ljudske egzistencije. Njegova životna priča obuhvata ne samo uspjehe u muzičkoj industriji, već i teške trenutke koji su oblikovali njegov karakter i umjetnički izraz. U ovom članku istražujemo Acinu povezanost s porodicom, njegov gubitak brata i kako su ovi događaji utjecali na njegov muzički rad.
- Porodična Tragedija koja Obilježava Život
U 1976. godini, Aco je prošao kroz duboku porodičnu tragediju koja je ostavila neizbrisiv trag na njegovoj duši. Tokom poroda, došlo je do ljekarske greške koja je rezultirala smrću jednog od blizanaca. Njegov brat Radojica došao je na svijet sa samo 1,4 kilograma, dok je drugi brat nažalost preminuo. Ova situacija nije samo promijenila svakodnevicu njegove porodice, već je i oblikovala Acin pogled na život i smrt.
Aco često izjavljuje koliko je teško govoriti o ovom gubitku. “Svake godine zapalim svijeću za svog brata,” kaže on, naglašavajući potrebu da očuva uspomenu na njega. Ovaj ritual za Acu predstavlja način da odaje počast ne samo svom bratu, već i svim onim dušama koje nisu imale priliku za život. Njegova emocionalna povezanost s ovim iskustvom duboko je utkana u njegovu umjetnost.
Za Acu, porodica predstavlja stub njegovog postojanja. Gubitak brata ga je naučio važnosti života i poštovanju prema svakom biću. Njegova izjava “duša je duša” jasno odražava njegov stav prema životu, naglašavajući da svaka duša, bez obzira na okolnosti, zaslužuje poštovanje. Ova filozofija oblikuje način na koji se Aco odnosi prema ljudima oko sebe, posebno prema onima koji su pretrpjeli slične tragedije.
Aco Pejović često u svojoj muzici istražuje teške emocije. Njegove pjesme su ogledalo unutarnjih borbi, a kroz njih on prenosi univerzalnu poruku o snazi i hrabrosti u suočavanju s gubitkom. Vjeruje da su suze u trenutku gubitka izrazi snage, a ne slabosti, čime dodatno naglašava svoj karakter i autentičnost.
