Saša Popović preminuo je 1. ožujka na Klinici za onkologiju u Parizu nakon kratke, ali teške bolesti. Imao je 71 godinu. Vijest o njegovoj smrti šokirala je cijeli Balkan, jer je dugo bio priznat kao ključna figura u razvoju brojnih pjevača i transformaciji glazbene industrije.Na Novom Bežanijskom groblju u Beogradu održan je dirljiv skup povodom 40. obljetnice smrti Saše Popovića, istaknutog kreativnog direktora i suosnivača Grand produkcije. Njegova prerana smrt imala je značajan utjecaj na regionalni glazbeni krajolik, a ovaj iskreni događaj istaknuo je duboko divljenje i naklonost koju je stekao tijekom svog života.
Na parastosu se duboko potresena pojavila njegova supruga Suzana Jovanović, a pridružila su im se i djeca — kći Aleksandra i sin Danijelo. Tuga koju su osjećali bila je vidljiva svima koji su toga dana bili na groblju. Dirljiv prikaz suza, zagrljaja i duboke tišine među okupljenima poslužili su kao snažni pokazatelji golemog izazova gubitka osobe koja je bila i temeljni član obitelji i utjecajna osoba u svojoj profesionalnoj sferi.
Obitelji se pridružio i njihov dugogodišnji kum, prijatelj i pjevač Dejan Ćirković Ćira, koji je Suzani bio podrška u najtežim trenucima. Dok je prilazila grobu, Suzana je nježno pogladila fotografiju svog preminulog supruga i oblivena suzama kleknula pred spomenik. Tijekom ovog dirljivog trenutka, njezina su djeca ostala uz nju, pokušavajući joj pružiti utjehu unatoč vlastitoj tuzi. Kad su počeli paliti svijeće u znak sjećanja na pokojnog Sašu, odjeknula su crkvena zvona. Ovaj je zvuk odjeknuo grobljem, dajući duboku simboliku ovoj prigodi – implicirajući da su čak i nebesa željela odati počast iznimnom čovjeku.
Počivalište Saše Popovića bilo je ukrašeno nizom cvijeća, na kojem je istaknuto veliko srce izrađeno od bijelih krizantema, koje simbolizira tugu, poštovanje i vječnu ljubav. Fotografija, promišljeno odabrana da uhvati njegov radosni duh, krasila je njegov nadgrobni spomenik, osiguravajući da će ga pamtiti po njegovom osmijehu. Njegovo je ime bilo upisano na ploču, a cijeli spomenik odisao je jednostavnošću i elegancijom, utjelovljujući dostojanstvo i stil s kojim je živio. Prethodnog dana njegova je obitelj također posjetila grob, želeći provesti vrijeme u tihom razmišljanju o sjećanjima na čovjeka koji je značajno utjecao na njihove živote. Ovaj čin ne samo da ilustrira dubinu njihove tuge, već također naglašava snagu obiteljskih veza koje ostaju neprekinute čak i smrću.
