- Nihad je prestao tragati za vanjskim vrednovanjem. Sada traži jedinstveno pravo da utjelovi svoju životnu težnju – da bude muškarac. Nastanjen na kraju puta gdje završava asfalt i počinju šume Babalu, Nihad Kešetović živi u skromnoj kući okruženoj drvećem, ambijentu obilježenom mirom koji povremeno narušava lavež psa ili nasumično klopotanje starog bicikla. On artikulira da unutar te tišine može istinski disati. Nakon života za koji tvrdi da se “suočio sa svime na što čovjek može naići”, pronašao je utjehu na ovom mjestu.
Usprkos tome, taj je mir postignut uz velike izazove. Tijekom više od dva desetljeća nizale su se prijevare, izdaje, neizvjesnosti i teškoće. Tek je otkrivanjem DNK dokaza razbijena krajnja iluzija, što je dovelo do otkrića da djeca koju je odgajao kao svoju nisu njegova biološka potomstva.”Želio sam da djeca ostanu nesvjesna okolnosti. Moja jedina želja bila je da se ona i ja pozabavimo time nasamo – zaključivanje razvoda, prodaja kuće, svaki postupak na svoj način. Moj cilj je bio zaštititi djecu od patnje. Ipak, ona je gajila drugačije ambicije. Shodno tome, istina je morala biti otkrivena svima”, navodi Nihad, otkrivajući ostatke svoje bivše života.
Otkriće se pojavilo tijekom sudskog postupka, obuhvativši i djecu i cijelu čaršiju, označivši složeno putovanje prema istini. Nihad je započeo svoj život u skromnim okolnostima, posvetivši se marljivom radu. Sredinom 1980-ih ušao je u brak i osnovao obitelj, a njegova su djeca stigla 1987. i 1991. Neko se razdoblje život činio konvencionalnim i gotovo idiličnim, sve dok naznake nevolje nisu počele izlaziti na površinu.
“U tom trenutku sam osjetio da nešto nije u redu. Bio sam bolestan, oporavio sam se od tromboze, Parkinsonove bolesti, a zatim i srčanog udara. Nakon toga su mi liječnici poručili da neću moći imati djece. Taj trenutak je označio početak moje spoznaje”, priča za Tatabrada.tv, zagledan u daljinu
Na sudu su iznesene omalovažavajuće primjedbe na moj karakter. Djeca koja su me nedavno oslovljavala s ‘tata’ podržala su moj izbor da otkrijem sve bitne informacije. Moja zajednica nije mogla shvatiti moj odlazak; međutim, ovo će znanje sada biti dostupno. Nakon razvoda napustio je grad, odrekao se doma i života koji je izgubio smisao. Otputovao je doslovno do kraja puta, stigavši do mjesta gdje ostaje nepoznat i gdje pitanja nema. Nada označava obnovljenu mogućnost. U Babinoj luci, udaljen od svega, Nihad je sreo Hope. Ona je žena s kojom sada dijeli tišinu, vrt, razne lijekove i brojne rane bez presedana.
- Ovo nije djelo fikcije; radije, to je bit stvarnosti, što je dovoljno za moje razumijevanje. U ovom kontekstu, nema upita o prošlim događajima ili očevoj lozi. Ovdje čovjek postoji isključivo kao ljudsko biće. Unatoč tome što se bori s rijetkim poremećajem krvi koji zahtijeva davanje krvi u bolnici svaka dva tjedna, on tvrdi da nikada nije upoznao veći osjećaj slobode.”Oprostio sam, ali zaborav ostaje izazov za mene. Na pitanje da li je oprostio bivšoj ženi, Nihad je izjavio: ‘Odlučio sam oprostiti zbog sebe. Bez te odluke, moj bijes bi me obuzeo. Ipak, zaborav nije izvediv. Ne mogu eliminirati stvarnost da sam godinama egzistirao u stanju zablude.’
djeca? Više nema nikakve interakcije s njima, osim instanci koje zahtijevaju rješavanje papirologije kod kuće. To označava granicu njegova angažmana. Tvrdi da su emocionalno nestali u trenutku kada se doznalo da on nije njihov biološki otac. Trenutno ima psa koji ga prati, vrt koji obrađuje i Nadu koja prepoznaje pogodno vrijeme za tišinu, ali i za pružanje ljubavi. On tvrdi da je to, zapravo, dovoljno za njegovo ispunjenje.
