Zdravlje Snežane Đurišić je ugroženo. Dok pjevačica često predstavlja sliku otpornosti, često okarakteriziranu kao neukrotivu, njezina otkrića tijekom emisije “Ordinacija” otkrivaju suprotnu istinu. Naime, pokazalo se da je zdravlje Snežane Đurišić znatno narušeno, što je u konačnici dovelo do priznanja da se bori s depresijom.
Zdravlje Snežane Đurišić teško je pogodilo odlazak njenog supruga. Prerana smrt Slobodana Gvozdenovića nastupila je dok je upravljao vozilom. On i Snjeguljica bili su na putu za Beč, a prilikom povratka, dok je suprugu zajedno s kolegom Darkom Lazićem prevozio na nastup, njemu je pozlilo i tragično je preminuo. Nakon ovog događaja, Snjeguljica se suočila s velikim izazovom; povukla se u sebe sve dok nije konačno pronašla utjehu uz podršku svog svećenika.
U to vrijeme nisam bio svjestan dijagnoze; međutim, osjetio sam da nešto nije u redu, jer sam pronašao utjehu u samoći. Društvo moje djece ili bilo koje druge osobe u kući dulje od trideset minuta dovelo je do osjećaja iritacije. Otišla bih na posao i odmah se vratila kući, tražeći utjehu izolacije. Kako bih ispunio vrijeme, barem sam se jednom bavio gledanjem serija i igranjem svih igrica dostupnih u državi.
“Doživjela sam gubitak brata, zatim muža, a nakon toga i oca. Smrt mog supruga bila je posebno izazovna, a pomirenje s ranjivošću koju čovjek može pokazati bilo je teško. Sebe doživljavam kao borca; odlučna sam, aktivna i agilna u ostvarivanju svojih ciljeva. Međutim, nakon 36 godina doživjela sam srčani udar. ‘Kako je moguće zamisliti da on više nije ovdje?’ Taj osjećaj bespomoćnosti me je na kraju doveo u stanje depresije”, podijelila je s nama Snežana.
Cijeli moj svijet se srušio oko mene. Cijelu godinu sam spomen imena mog supruga dovodio me do suza. Došao sam do spoznaje da je neophodno ostati na mjestu dok se ovaj nemir ne smiri. Naknadno mi je kolega koji je doživio slično iskustvo savjetovao svećenika i predložio njegove usluge.
Mjesec dana nakon incidenta koji me pogodio, vratio sam telefon redovniku oko 10 navečer nakon što sam prikupio sve relevantne informacije. Dok mi pojedinosti naše rasprave bježe iz sjećanja, nakon toga sam osjetio olakšanje. Dodatno, potražila sam savjet psihologinje i nakon godinu dana doživjela sam sličan osjećaj olakšanja, kao što je ona rekla.
Zahvalan sam što sam to postigao bez pribjegavanja lijekovima. Dijalog sa svećenikom pružio mi je osjećaj olakšanja na kratko razdoblje od sat ili dva, nakon čega se ponovno pojavio uporni osjećaj pritiska. Tijekom tog intervala bavio sam se molitvom i razgovorom. Potreba za interakcijom s drugima pokazala se za mene neodoljivom i mučnom.
Okupim djecu i uputim ih da se pripreme za spavanje, a zatim se uključim u trivijalnice na tabletu. Ova praksa nastavila se cijelu noć bez ikakvih smetnji s moje strane, trajala je godinu i pol dana. Značajno poboljšanje postalo je vidljivo tijekom vremena koje sam izbivao s posla, jer se nisam odmah vratio kući. Napredak se odvijao postupno, mikrofon po mikrofon. Četiri godine je trebalo da se osvrnem na osobu s kojom trenutno živim, zaključila je Snežana Đurišić.
