Odlazak cijenjene kazališne glumice Rade Đuričin duboko je pogodio brojne kolege iz njezine profesije. Njezini vršnjaci opraštaju se, artikulirajući svoju tugu dok se prisjećaju njezina živog duha. Tijekom svoje karijere najdraže trenutke svog života posvetila je „daskama koje znače postojanje.
Odlazak Rade Đuričin, ugledne glumice koja je život napustila u 91. godini života, duboko je pogodio domaću publiku i umjetničku javnost. Njen doprinos zauvek je upisan u slavnu istoriju srpskog glumišta. Mnoštvo kolega i štovatelja oprostilo se sa spojem tuge i dubokog poštovanja. Ova vijest posebno je odjeknula kod Svetlane Cec Bojković i Vjere Mujović, dvije glumice koje su imale sreću da s Radom dijele i scenska i životna iskustva.
Svetlana Bojković, koja je s Radom godinama surađivala u Ateljeu 212, s dubokim se sentimentom osvrnula na svoju kolegicu. Iako su njihove interakcije u posljednje vrijeme postale rjeđe, Svetlana je bila uvjerena da će Rada pobijediti njezine zdravstvene izazove, uvjerenje ukorijenjeno u Radinom nepopustljivom duhu. “Njezina energija bila je opipljiva, a utjelovljivala je snagu žene koja je mogla zamisliti da doživi stotu. Bila je vječno vibrantna i dosljedno angažirana. Teško je pojmiti da netko s njezinom esencijom može jednostavno otići”, primijetio je Bojković.
Ceca je posebno istakla Radinu staloženost, strpljenje i sposobnost da se prema svakom pojedincu odnosi s poštovanjem. Njezina vještina u njegovanju skladne atmosfere, čak i usred izazovnih profesionalnih situacija, bila je izuzetno rijetka. Suradnja s njom bila je istinski ugodna; posjedovala je divan smisao za humor, zračila je toplinom i nikad nije bila dominantna – doista izvanredna starija osoba.
Opraštajući se od Rade, Vjera Mujović je istakla da je Rada prevazišla ulogu obične koleginice, rekavši da je “igrala sve uloge u mom životu – majku, sestru, prijateljicu”. Mujović je posebno istakao Radin značaj iu najradosnijim i u najtežim vremenima. Njihova veza kultivirana je godinama kroz zajedničke nastupe, putovanja i neprocjenjive životne lekcije.
Vera je naučila značajnu lekciju koju je prenijela Rada: “kada treba govoriti, a kada je šutnja veća snaga od riječi”. Ovaj duboki, ali neposredan uvid postao je njezino načelo vodilja, pozicionirajući Radu kao mentora u životu koji nadilazi područje umjetnosti.
Iznimno rođendansko iznenađenje priredili su Radini najbliži prijatelji i kolege godinu dana prije njezine smrti, obilježavajući njezin 90. rođendan slavljem bogatim ljubavlju, radošću i poštovanjem. Bila je to, kaže Vjera, prilika kada su je “okružili pažnjom i podsjetili koliko je voljena”. Ovaj događaj ostao je trajno urezan u sjećanje svih sudionika i služi kao svjedočanstvo o značaju koji je Rada imala za one koji su imali sreću da su je poznavali.
Nasljeđe koje traje. Odlazak Rade Đuričin ne označava samo gubitak jedne izuzetne glumice, već i kraj jedne epohe. Posjedovala je jedinstvenu sposobnost da okupi ljude, nadahne generacije i ostane vjerna svojoj biti. Njezina umjetnost i karakter ustrajat će u odjeku kroz priče, sjećanja i buduće generacije koje će pronaći inspiraciju u njezinom uzornom postojanju.
