Pokojni Saša Popović ostavio je svojoj obitelji pozamašnu ostavštinu; usprkos tome, određene okolnosti ostaju nepredvidive. Ovaj članak nudi istraživanje života Sashine udovice i poteškoća s kojima se suočava u ovom izazovnom vremenu.
Za Suzanu Jovanović, koja je dugi niz godina proživjela pod sjenom sjećanja na preminulog supruga, kreativnog direktora “Granda”, snalaženje u svakodnevnom životu bez upornog podsjećanja na njega pokazalo se izazovnim. Svaki predmet u njezinoj rezidenciji koji je potaknuo razmišljanja o Sashi djelovao je kao dirljiv podsjetnik, nabijen tugom i sjećanjima koja su je značajno opterećivala. Kolekcije luksuznih automobila, koje su Sashi donijele veliku sreću, posebno su pojačavale njezinu muku.
Nakon završetka ostavinske rasprave, Suzana se susrela s teškom, ali konačnom odlukom. Odlučila je prodati dva električna BMW-a koja su joj ostala u nasljeđe. Nabavljena 2021. godine, ova vozila svjedoče o vremenu kada je Saša često posjećivao Opatiju.
Suzana je priznala da pogled na ta vozila stalno budi mučna sjećanja na Sašu. Unatoč svom luksuznom i razmetljivom izgledu, automobili joj služe kao stalni podsjetnik na djetinjstvo i vrijeme koje je provodila sa suprugom.
Iako vozilo ima veliku vrijednost, Suzana je čvrsto uvjerena da je njegova prodaja najučinkovitiji način da se oslobodi svoje duševne patnje. Napomenula je: “Ovi automobili su previše osobni podsjetnici na Sashu – ne trebaju mi, pa ću ih prvo prodati nakon što riješim imanje.” Suzana je istaknula svoju opredijeljenost da zadrži samo ona vozila koja ispunjavaju njezine svakodnevne potrebe – konkretno, crni mercedes i praktičan automobil koji naziva “pametnim”. Ovi automobili ne bude neželjena sjećanja; nego predstavljaju praktičnost i udobnost.
Saša Popović, poznat po svom skromnom pogledu na bogatstvo unatoč strasti prema luksuznim automobilima, rijetko je govorio o svojoj financijskoj situaciji. Njegova odluka da investira u električna vozila bila je strateška; svakodnevna putovanja u Opatiju, gdje se rad na struju pokazao isplativijim od pozamašnih troškova vezanih uz gorivo, postali su mu redoviti dio rutine. Jedno od vozila bilo je namijenjeno za obiteljske potrebe, dok je drugo bilo isključivo za Sašine osobne potrebe, o čemu svjedoče inicijali SP na registarskim oznakama.
Mnogi ga smatraju jednim od vodećih kolekcionara na tom području, a nedavni medijski razgovori istaknuli su potencijalne kupce, posebno ističući interes za jedno od njegovih vozila, konkretno Ferrari F8 Mansori, za koji neki izvori sugeriraju da bi se mogao svidjeti slavnim kupcima. Nasuprot tome, Susanna se odlučila distancirati od tih sjećanja; njezin prelazak na prodaju luksuznih automobila ne predstavlja samo financijski izbor, već i emocionalno čišćenje njezine okoline.
Reakcije javnosti na ovu odluku bile su vrlo različite. Neki su pojedinci izrazili sućut prema Suzanne, podržavajući njezinu želju da eliminira podsjetnike na svoju muku, dok su drugi bili iznenađeni njezinim izborom, s obzirom na značaj nasljeđa koje je postavila. Nekoliko komentatora izrazilo je svoje razumijevanje Suzanneine teškoće, ističući poteškoće povezane sa životom uz stalne podsjetnike na voljenu osobu i sugerirajući da bi rastanak s automobilom mogao predstavljati vitalni početni korak prema emocionalnom oslobođenju. Kritičari su predložili da umjesto prodaje, ona može zadržati dio nasljedstva kao uspomenu na Sashu; no Suzanne je naglasila kako je to njezina osobna odluka koja joj olakšava put naprijed.
