Danas naše društvo ima mnogo različitih tradicija od regije do regije. Ove tradicije obuhvaćaju različite situacije, ne samo one sretne, već i one tužne. Mnoge su tradicije postale irelevantne u današnjem društvu, no još uvijek postoje određeni običaji koji su odoljeli zubu vremena, posebice kada su u pitanju značajni životni događaji. Posebno su intrigantni rituali oko rođenja, krštenja i sprovoda.
Sjećanje na naše preminule voljene i dalje je prisutno u našim mislima, čak i nakon njihove smrti. Posjet groblju je način odavanja počasti i očuvanja njihove ostavštine. Od vitalne je važnosti prepoznati značaj pogreba u njihovom povijesnom kontekstu. Obližnje groblje koje je lako dostupno omogućuje ljudima da odaju počast koliko god žele, unatoč nedostatku formalnih vjerskih službi.
Posjet grobljima nije ograničen na vjerske praznike poput Božića ili Uskrsa, postoje i nereligijske tradicije koje definiraju idealno vrijeme za posjet. Često se netočno pretpostavlja da se grobovi ne posjećuju za vrijeme Božića ili Uskrsa, no to nije tako. Naime, drugi blagdan, Uskrs, posvećen je pokojnicima, a povijesno je bilo uobičajeno odati im počast na grobljima. Osim toga, posjećivanje groblja uobičajena je tradicija tijekom drugih vjerskih slavlja, uključujući Božić.
Postoje različite tradicije i ideje o sahranama, a neke kulture zabranjuju posjećivanje groblja nakon zalaska sunca. Uobičajena legenda o ukletim grobljima rezultat je straha povezanog s noćnim posjetima. Narodna predaja kaže da je najbolje izbjegavati posjete groblju tijekom tamnijeg doba dana kako bi se izbjegle nezgode i održao sklad pokojnika. Najsigurnije je pridržavati se ovih uvjerenja, jer to jamči našu sigurnost i sprječava bilo kakvu štetu ili smetnje. Mnogi pojedinci posjećuju groblja kako bi izrazili emocije i razmišljali o pokojnicima. Tradicionalna obiteljska ljubav prema grobljima pokazuje duboku povezanost s njihovim podrijetlom i nasljeđem.
Obveza očuvanja sjećanja na preminule pojedince tradicionalno se smatra tradicijom koja se prenosi s jedne generacije na drugu, ta tradicija služi kao objedinjujući element u druženju među generacijama. Unatoč tome što se obično temelje na vjerskim i kulturnim tradicijama, metode posjećivanja groblja mogu pružiti utjehu i promicati osjećaj kontinuirane povezanosti s onima koji su umrli. Sudjelovanje u ovim ceremonijama promiče duhovnu povezanost s prošlošću i prenosi vrijednost odanosti sljedećoj generaciji.
Kršćanstvo zagovara vrijednost štovanja i obilježavanja sjećanja na naše pretke kao najvažnije načelo. Ostvarenje ove misije moguće je kroz razgovor uz molitvu s njima i njegovanje sjećanja na zajedničku radost, što se pokazalo kao vrlo učinkovita metoda. Osim toga, praksa posjeta vječnim počivalištima, bilo na groblju ili drugom mjestu, može se poduzeti u bilo koje vrijeme bez potrebe za posebnim postavama, poput oltara, koji se nalaze u crkvenim prostorijama.
