Iz arhivskog sjećanja na velikog čelnika Granda: Saša P0pović je izvadio srce i prisjetio se preminulog oca. Život takav kakav jeste, bez značajnih prepreka, ide na ruku ugledniku Grand produkcije. Oslobođen je financijskog tereta i drugih problema. Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Saša Popović se smatra oličenjem uspjeha u svijetu srpskog televizijskog programa, opisao je težak put kojim je došao do sadašnjeg stanja.
Uz financijski pogubno iskustvo koje je doživio u banci Dafine Milanović, Saša Popović doživio je i osobnu tragediju koja ga još uvijek nosi. Ovaj srcedrapajući događaj dogodio se u njegovim mladim godinama, u kojima mu je otac bio najvažniji, ostavio je trajni trag na njegovim emocijama. Rođen sam u tipičnoj obitelji ispunjenoj pobožnošću, roditelji su mi bili svećenici, a ja sam imao posebno djetinjstvo. U eri Lepe Brene i “Sin of Siat” zaradio sam značajnu svotu novca koju sam posvetio financijskoj instituciji Dafne Milanović.
Nažalost, kao i mnogi drugi, raspršio sam svu svoju imovinu. No, moj osobni narativ mogao bi se opisati riječima “imati, pa nemati, pa imati pet”, jer nekoliko godina nakon što sam pokrenuo Grand produkciju s Brenom i B0bom Živojinovićem, morao sam pokrenuti poseban posao. Unatoč mom uspjehu, postoji duboka tragedija iz moje mladosti koja me još uvijek opterećuje i ostaje najveća bol moje duše.
Sudjelovati u smrti roditelja teško je iskušenje koje je izuzetno bolno. Sjećam se da sam za života mog oca bio nezadovoljan svakom njegovom izjavom. Međutim, nakon njegove smrti, pitao sam se kako će se nositi sa značajnim stvarima. Ovo dirljivo otkriće potaknuo je Saša Popović u razdoblju ranjivosti, detaljno je opisao tragediju. Godine 1978. dogodila se tragedija i moj otac je poginuo u prometnoj nesreći. Imao sam tada samo 24 godine. Nesreća se dogodila u kolovozu prije protjerivanja Rume. U njega je ušlo vozilo zagrebačkog mercedesa.
Kad me majka probudila i rekla mi poražavajuću vijest, osjećala sam se kao da sam hipnotizirana. Unatoč očajničkim pokušajima da ga se spasi, naposljetku je preminuo od ozljeda koje je zadobio u bolnici. Do danas nisam siguran je li vozač koji ga je ubio podlijegao odgovarajućim pravnim posljedicama. Sve ove riječi izrekao je Saša, koji je prije toga teško suspregnuo suzu dok je pričao ovu emotivnu priču.
