Miloš Biković, glumac koji se prije nekoliko godina proslavio na Balkanu kroz film “Montevideo, Bog te video”, od tada je ostvario niz poznatih uloga. Njegovi zapaženi projekti su film “Južni vetar” i nekoliko ruskih serija. Danas pružamo dodatne uvide u karijeru ovog glumca.Miloš Biković je priznat kao prvi srpski glumac koji je ostavio trag u ruskoj filmskoj industriji. Posljednjih pet godina nije se vraćao u Srbiju; nego se posvetio usavršavanju ruskog jezika i preselio se u Moskvu sa suprugom i sinom, kako u privatnom životu tako iu profesionalnom bavljenju.
Obitelj Biković kroz povijest je vezana uz različita prezimena. Iako glumac Miloš Biković čuva privatnost u privatnom životu, gostovanjem u emisiji 1 na 1 na sjevernomakedonskom Kanalu 5 iznenadio je gledatelje neočekivanim spoznajama o svojoj obitelji.
U otkriću koje dovodi u pitanje uobičajenu percepciju, Miloš Biković je izjavio da nije srpskog podrijetla. Cijenjeni srpski glumac iznio je iznenađujuća saznanja o povijesti svog prezimena, koja su dovela do spoznaje da loza Miloša Bikovića seže i izvan granica Srbije. Spomenuo je da je izvorno prezime njegova djeda bilo Bikovski i pratio podrijetlo svoje obitelji do grada Berova.Dok Miloš Biković i njegova obitelj inače održavaju diskretnu prisutnost, glumac je ruskim medijima prije nekoliko godina otkrio neke dosad neobjavljene detalje vezane uz njegovu rodbinu. S 22 godine, Milošev brat odlučio se pridružiti samostanu, gdje je studirao zajedno s potomcima ruskih emigranata koji su se nakon Oktobarske revolucije preselili u Srbiju.
Miloš cijeni važnost bratove posvećenosti monaškom životu, što jača njihovu bratsku povezanost. Povremeno se nađe u situaciji da želi osporiti bratova uvjerenja, ali njegov brat uvijek odgovara: “Razmislit ću o onome što si rekao. Tijekom intervjua s ruskim izdanjem časopisa “Esquire”, Miloš je podijelio priču koja otkriva razloge zbog kojih se njegov brat posvetio životu vjere. Naime, obitelj Biković ranije je iskusila veliko bogaćenje. Tijekom našeg razgovora, Miloš je pokazao izuzetnu snagu, koju je pripisao isključivo svom odnosu s Bogom.
Prisjećajući se svog nepredviđenog uspona do slave, sjećam se kako je moj brat primijetio: “Više se ne radi samo o tebi. Pretvorio si se u simbol.” Na moje iznenađenje, redovnik me počeo promatrati s velikim poštovanjem, što je za njega bila rijetkost. On je potpuno svjestan mojih trenutaka ranjivosti i sumnje u sebe, što ja otvoreno priznajem.
