Priča Dušana Pavlovića i Merime Buzimkić počinje u listopadu 1992. godine, u vrijeme kada su Bosnu i Hercegovinu razarali ratovi i sukobi, a nacionalne i vjerske razlike često su izazivale sukobe i podjele. Ipak, usred ovog kaosa, ljubav između ovog para pokazala je da ljudski odnosi mogu nadići prepreke koje su se u tim vremenima činile nepremostivima.
Godine 1992., u jeku sukoba, Merima je iz Knina stigla u Beograd, potraživši sigurnost kod tete u Batajnici. U tom razdoblju upoznaje Dušana, Srbina iz Beograda. Njihov prvi susret dogodio se 22. listopada, u trenutku kada su osobne razlike često mogle diktirati život ili smrt. Unatoč teškim uvjetima i neizvjesnostima koje su ih okruživale, veza između Merime i Dušana cvjetala je usred jednog od najcmurnijih vremena u novijoj povijesti Balkana.
Ono što je počelo kao slučajan susret ubrzo je preraslo u dublji odnos. Mjesec dana kasnije, Dušan je Merimu uputio poziv za svoju zabavu, što je bila prekretnica u razvoju njihove veze. U to vrijeme Merima nije bila svjesna situacije u kojoj se nalazi njena obitelj, jer su još uvijek bili u Bosni usred sukoba. Unatoč teškim i neizvjesnim okolnostima, Merima se odlučila udati za Dušana, au prvoj godini zajedničkog života koncentrirali su se na rad i štednju kako bi pripremili vjenčanje. Njihova se ljubav pokazala otpornom na izazove i ubrzo, primili su dvoje djece u svoju obitelj.
Čvrsti i kompaktni polarni vrtlog djeluje slično hobotnici koja se drži za vlastite pipke, što ih sprječava da ispruže prema van. Kao rezultat toga, mlazna struja ostaje uglavnom ravna, pokazujući minimalne značajne krivulje. Ovaj učinak pipka hobotnice pomaže u zaštiti značajnog dijela kontinenta od jake hladnoće.
