Nije ni slutio da će njegovo cjelokupno postojanje zauvijek biti promijenjeno slučajnim susretom s dječakom na pustim ulicama grada. Priče o napuštenoj, pronađenoj i zagrljenoj djeci nikad ne prestaju probuditi duboke osjećaje u nama. Bez obzira odvijaju li se ove priče u dalekim krajevima, kao što je opisano u prethodno spomenutim pričama, ili u našem vlastitom dvorištu, poput potresne kronike o bosanskoj ženi koja odgaja napuštenu djevojčicu, one posjeduju neizbrisivu snagu koja odjekuje kod svih koji na njih naiđu.
Izvanredna priča o Freddieju Figgersu služi kao neporeciv dokaz da našu sudbinu ne određuju naše okolnosti. Umjesto toga, mi posjedujemo moć da oblikujemo vlastitu sudbinu. U dobi od devet godina dobio je neispravno računalo na poklon, što je izazvalo nepokolebljiv entuzijazam za sve što je tehnološko. Taj ga je žar konačno potaknuo na putovanje domišljatosti, koje je kulminiralo njegovim trijumfom kao prosperitetni poduzetnik i milijunaš u sektoru telekomunikacija.
Novorođenče je ostavljeno u blizini kontejnera u ruralnom području Floride, a napustila ga je majka. Srećom, ovo dijete je pronađeno i nakon toga primljeno u dom pun ljubavi Nathana i Betty Mae Figgers. Kako je dječak sazrio i navršio osam godina, počeo je razmišljati o okolnostima njegova rođenja.
Kao čistač zaposlen u općinskom sanitarnom odjelu, Nathan je posjedovao izvanredan talent za spašavanje vrijednih predmeta odbačenih u blizini kontejnera, vraćanje u radno stanje i pripremanje za buduću upotrebu. U znak priznanja za ovu vještinu, Nathanov otac ponudio mu je rješenje.
Utjecaj toga što ga je biološka majka napustila duboko je utjecao na Fredija, koji je kao novorođenče pronađen u blizini kontejnera za smeće. Tijekom iskrenog razgovora, Fredijev posvojitelj otkrio je istinu, ističući njihov izbor da ga posvoje umjesto da ga daju udomitelju. U iskrenoj izjavi, njegov otac je otvoreno izjavio: “Ti si moj sin, Fred.” Ovo otkriće duboko je pogodilo Fredija.
Nakon što sam primio te riječi, obuzeo me val samokritičnosti, usadivši u mene duboki osjećaj da sam nepoželjan. Ipak, u istom trenutku, čvrsto me uhvatio za ramena i izgovorio ove dojmljive riječi: “Uvijek imaj na umu, nikad ne dopusti da ovo ima utjecaja na tebe.” Fredi čuva uspomenu na svog oca koji je otišao 2014.
Živeći u Quincyju, neobičnom ruralnom gradiću smještenom na sjeveru Floride, Nathan i Betty May obavljali su uloge domara i majstora na farmi. U svojim pedesetima u to vrijeme već su udomili brojnu drugu djecu bez roditelja prije nego što su posvojili Freddyja kad je imao samo dva dana.
Fredi je od njih dobivao obilje naklonosti, međutim, prisutnost drugih liječnika s okrutnim raspoloženjem rezultirala je raznim poteškoćama.
Tijekom Fredijevog djetinjstva trpio je nemilosrdno maltretiranje svojih vršnjaka, koji su ga podvrgavali uvredljivim nadimcima kao što su “Dubre smeće”, “Dečko smeće” i “Nitko te ne želi”. Tu mukama nije bio kraj; Fredi se živo sjeća trenutaka kada bi izašao iz autobusa samo kako bi ga dočekala druga djeca, koja bi ga silom strpala u kantu za smeće i naslađivala se njihovim okrutnim smijehom. Ova duboko traumatična iskustva potaknula su Fredijevog oca da ga pričeka na autobusnoj stanici, osiguravajući mu siguran put kući. Nažalost, čak i uz prisutnost njegova oca, nasilnici su u Nathanu našli još jednu metu, rugajući mu se porugama tipa “Ha ha, vidi starca s kantom.
