Komentirajući emisiju Josipa Bošnjaka Put na Eurosong i moguće reakcije eurovizijske publike na njegove izjave vjere, Baby Lasagna je rekao: “Lako je moguće da je ovo teško pucanje u nogu, ali ja ne mogu drugačije”,
Priznao je da je to donekle zastrašujuće, ali je naglasio važnost izražavanja vlastitih istinskih uvjerenja.
Unatoč protoku vremena, strah ostaje uvijek prisutan. Prije naših okupljanja, organiziramo pre-partyje na kojima dijelimo zajednički obrok, au tim trenucima se prekrižim prije nego što počnem jesti. Ovo moje osobno uvjerenje ima toliki značaj da mi je nemoguće mirno počivati ako bih to tajio ili obmanjivao druge o tome… Ono stoji kao nepobitna istina u narativu mog postojanja.
Baby Lasagna je u prijašnjim intervjuima otkrio svoju predanost čitanju Biblije i redovnom pohađanju mise već niz godina. Svoje obraćenje pripisuje izazovnoj fazi na svom osobnom putu.
Izrazio je potrebu da pobjegne iz društva drugih i potražio je utočište u osami svog stana. Težinu na prsima osjećao je kao neumoljiv stisak vanjske sile, koja mu je stvarala golem pritisak na srce. Umor i očaj bili su stalni pratioci u to vrijeme, rekao je.
Došavši do tačke u kojoj je tama postala nepodnošljiva, obratio sam se ocu za pomoć. Prepoznavši moje potrebe, uputio me na sadržajan razgovor s poznanikom svećenikom. Kao rezultat ovog susreta, tama se postupno raspršila, stvarajući mjesta radosti i dubokom osjećaju zadovoljstva.
